Istorija bušača za papir

Bušač papira, mašina bez koje ne može da se zamisli ni jedna kancelarija, je istovremeno napravljena kraje XIX veka u SAD i Nemačkoj. Problem gomilanja  obrazaca, i dokumenata, i formulara, i pre svega papira u kancelarijama je bio nerešiv sve do pronalsaka NJ.V. Bušača koja je cele te gomile papira vezala u organizovano radno okruženje. U novembru 1886,  Friedrich Soennecken je patentirao bušilica sa dve rupe. Prvo je izmislio metalni prsten za vezivanje papira a zatim i bušač koji je stajao na stolu i koristio je polugu za probijanje rupa. Bušač koji je izmislio Benjamin C. Smith je bio namenjen kondukterima u javnom saobraćaju za overavanje autobuskih karata. Bušila je jednu rupu i koristila mehanizam koji se i danas koristi u svim bušilicama. Današnji bušači se razlikuju u načinu korišćenja: ručni i stoni, u broju rupa koje buše: dve ili četiri rupe, i u broju papira koje mogu da probuše u jednom potezu: 10,20,30,,,,lista