Naliv pero ili penkalo

Naliv pero je olovka koja sadrži unutrašnju rezervoar tečnog mastila. Pero uvlači novo mastilo iz rezervoara i ostavlja ga na papiru putem kombinacije gravitacije i kapilarnog dejstva. Punjenje rezervoaar mastilom može se postići manuelno, putem upotrebe Pasterove pipete (Eiedropper) ili špricem, ili preko mehanizma internog punjenje kojim se stvara usisna sila (na primer, preko mehanizma klipa) ili vakuumom da prenese mastila direktno na vrh. Neka penkala imaju prenosive rezervoara u obliku patrona koja se zamenjuju kada se isprazne.

Prvi istorijski pomen ono što se čini da je naliv pero, datira iz 10. veka. Prema navodima iz knjige "Kitab al-majalis" Ali Abuzar Marija (objavljena  974.), Fatimidski halif el-MU Li-Dina Alah zahtevao je olovku koja neće mrljati ruke ili odeću, pa je napravljena olovka koja je imala boju u rezervoaru.
Postoje dokazi da je penkalo konstruisano i korišćeno tokom renesanse od strane umetnika i pronalazača Leonarda da Vinčija. Leonardov časopis sadrži crteže sa presekom olovke koja izgleda kao olovka sa rezervoarom i koji radi i uz pomoć gravitacije i uz pomoć kapilarnog dejstva. Nekoliko radnih modela je rekonstruisao umetnik Amerigo Bombaro u 2011. godini i oni su od tada izloženi u muzejima posvećenim Leonardu.

Naliv pero je postojalo u Evropi u 17. veku, nemački pronalazač Danijel Schventer opisao je olovku napravljen od dva pera. Jedan pero služio kao rezervoar za mastilo unutar drugog pera. Mastilo je zatvorano unutar perom sa čepom i mastilo se istiskivalo kroz rupicu na vrhu .Možda najpoznatiji ilustrovani opis naliv pera je dao Nicholas Biona (1652-1733) 1702, a drugi precizni opisi naliv pera su iz francuske tek početkom 19. veka. Napredak u razvoju pouzdanog penkala je bio spor sve do sredine 19. veka, zbog nedovoljnognog razumevanja uloge koju pritisak vazduha igra u radu olovke. 

Masovna proizvodnja naliv pera je počela 1828 u Birmingemu u Engleskoj, pošto je Josiah Mason poboljšao i pojednostavio metalni vrh pera za penkalo. Polovina penkala sa metalnim vrhom proizvedenih do sada u svetu su iz Birmingema (Perry & Co). Pelikan iz Hanovera u Nemačkoj je osnovan 1838 a prvo pekalo su proizveli 1929 kombinujući patente Slavoljuba Penkala(otac Poljak a majka Holanđanka) iz 1907. u Zagrebu, Austro-Ugarska monarhija i  Mađara Teodora Kovača iz 1925. Krajem 19-og veka vodeći inovator naliv 
pera van Evrope je Waterman a početkom 20-og veka taj primat preuzima Parker.

Posle 1950. evidentiranjem još nekoliko patenata širom sveta dobijamo naliv pero kako ga i danas poznajemo. Proizvođači poput Montblanc-a, Faber-Castell-a, Parker-a, Waterman-a, Caran d'Ache-a, DuPont-a, Lamy-a,... pretvaraju naliv pero u statusni simbol a zahvaljujući novim patentima i standardizacijom dimenzija patrona, penkala postaju dostupna širokim masama.Naliv pero penkalo